K wobsahej skočić

letišćina

Z Wikipedije, swobodneje encyklopedije
latviešu valoda
letišćina
kraje Letiska
rěčnicy 2,2 milionaj
znamjenja a klasifikacija
klasifikacija indoeuropske rěče
baltiske rěče
wuchodobaltiske rěče
letišćina
oficielny status
hamtska rěč Letiska, Europska Unija
rěčne kody
ISO 639-1:

lv

ISO 639-2:

lav

ISO 639-3 (SIL):

lav

wikipedija
Wobdźěłać
p  d  w

Letišćina (letisce latviešu valoda) słuša do skupiny baltiskich rěčow. Je zarjadniska rěč w Letiskej, hdźež ju rěči wokoło 2 milionaj ludźi.

Letišćina je jedna z dweju eksistowaceju baltiskeju rěčow, podskupina indoeuropskich rěčow. Letišćina a specialnje litawšćina so wobhladaja kaž najbóle archaiske z rěčanych indoeuropskich rěčow. Najbóle přiwuznych druhich indoeuropskich rěčow su słowjanske a germanske rěče.

Kaž wjetšina indoeuropskich rěčow, letišćina wužiwa modifikowany łaćonski alfabet kotryž wobsahuje 33 pismikow. Alfabet njewužiwa pismiki q, w, x, a y, ale ma přidatne pismiki ā, č, ē, ģ, ī, ķ, ļ, ņ, š, ū, a ž. Ö so jenož w latgaliskej narěči wužiwa, dokelž je so jeho oficialne wužiwanje w letišćinje w lěće 1940 skónčiło. Nimale kóždy fonem ma swójski pismik, tohodla so nimale přeco móžeja wědźeć wurjekowanje słowa hdyž so je čita. Jenož rozdźěl mjez /e/ a /ɛ/ zwjetša so njepisa.

Letisce IPA Serbsce Přikład
b[b]bbērns ‘dźěćo’
c[ʦ]ccilvēks ‘čłowjek’
č[ʧ]ččakls ‘pilny’
d[d]ddiena ‘dźeń’
f[f]ffabrika ‘fabrika’
g[ɡ]ggribēt ‘chcyć’
ģ[ɟ]etwa dj; eksaktnje akŽ madźarski „gy“ģimene ‘swójba’
h[x]ch (kaž němsce machen)haoss ‘chaos’
j[j]jjaka ‘jaka’
k[k]kkakls ‘šija’
ķ[c]etwa tj (wie in tja); eksaktnje kaž madźarski „ty“
abo islandske wurjekowanje wot kj w Reykjavík
ķīmija ‘chemija’
l[l]skerje tołsty l (kaž němsce Trakl)labs ‘dobry’
ļ[ʎ]ljļoti ‘jara’
m[m]mmaz ‘mało’
n[n]nnākt ‘přińć’
ņ[ɲ]njņemt ‘wzać’
p[p]ppazīt ‘znać’
r[r]r (r z jazykowym kónčkom)redzēt ‘widźeć’
s[s]ssacīt ‘prajić’
š[ʃ]ššeit ‘tu’
t[t]ttauta ‘lud’
v[v]wvalsts ‘stat’
z[z]zzināt ‘wědźeć’
ž[ʒ]žžurka ‚šćura‘

Pismikaj h a f jenož w cuzych słowach abo požčonkach wustupujetej.

Letišćina rozeznawa w swójskich słowach pjeć wokalowych fonemow, z kotrychž /e/ a /æ/ so zwjetša samsnje jako e pisatej. Jenož w tak mjenowanym rozšěrjenym prawopisu so rozeznawatej, ale rozdźělnje wotwisnje wot awtorow. W požčonkach a cuzych słowach da so dalši wokal /o/ přidać. Wšě druhe wokale so w letišćinje narunaja.[1]

Wokale po Holst[1]
palatalne welarne uwularne
zawrjene i u ɑ
wotewrjene e æ
Tabela z přikładami
Letisce IPA Serbsce Přikład
a[a]aakls ‘slepy’
ā[]ahātrs ‘spěšny’
e[ɛ], [æ]ä, druhdy jara wotewrjeny ä (kaž w jendźelskim hat)ezers ‘jězor’
ē[ɛː], [æː]äh, druhdy jara wotewrjeny ä (kaž w jendźelskim bad)ēst ‘jěsć’
i[i]iilgs ‘dołhi’
ī[]ieīss ‘krótki’
o[], [ɔ], [ɔː]uo, wotewrjeny oozols ‘dub’, opera ‘opera’
u[u]uuguns ‘woheń’
ū[]uhūdens ‘woda’

Wokale z makronom (tuž ā, ē, ī a ū) so dołhe wurjekuja, přećiwo čemu normalne wokale su jara krótke, na kónc słowow su zwjetša lědma słušomne.

Pismik o so w prěnjotnje letiskich słowach jako diftong [], w požčonkach zwjetša jako [ɔ] abo [ɔː] wurjekuje.[1] Dokelž diftongy njemóžeja dołhe abo krótke być, njeeksistuje o z makronom w letiskim pismje.

Nimo toho krótke njeakcentowane wokale móžeja so redukować, na př. bija „wón bě“ so [bij] město [bijɑ] wurjekuje. A wokale móžeja so samo njespěwne być, na př. cilvēki so jako [t͡silʋæ:ki̥] město [t͡silʋæ:ki] wurjekuje.[1]

Přizwuk z někotrymi wuwzaćemi je na prěnjej złóžce.

Letišćina ma dwaj genusaj a numerusaj, a šěsć padow.

  1. 1 2 3 4 po Holst, strony 39-45
  • Bernardo Christophe: Kauderwelsch 82, Lettisch Wort für Wort. 3. nakład. Reise Know-how Verlag Peterv Rump GmbH, 2002, ISBN 3-89416-273-2.
  • Jan Hendrik Holst: Lettische Grammatik. Helmut Buske Verlag, Hamburg 2001, ISBN 3-87548-289-1.
 Commons: letišćina – Zběrka wobrazow, widejow a awdiodatajow
Wikisłownik
Wikisłownik
Z Wikipedije, swobodneje encyklopedije