Wokatiw
Wokatiw (prjedy tež wołak) je gramatiski pad substantiwow, kotryž so wužiwa hdyž so něchtó narěči. Wón wustupuje w najwjace słowjanskich rěčach, nic pak w germanskich a romaniskich. W hornjoserbšćinje je wokatiw sedmy pad, wustupuje pak jenož za muske substantiwy, njeje potajkim žadyn dospołny pad. Druhe słowjanske rěče maja jón tež za žónske substantiwy, na přikład čěšćina; někotre pak su jón wotstronili (delnjoserbšćina, słowjenšćina).
Wokatiw ma hinašu funkciju hač tamne pady. Wón njesłuži wutworjenju syntaksy, potajkim zwuraznjenju poćahow mjez wšelakimi stawami w sadźe (na př. subjekt a objekt), ale wutworjenju zwiska mjez rěčnikom a narěčanym.
Wokatiw w serbšćinje
[wobdźěłać | žórłowy tekst wobdźěłać]W hornjoserbšćinje wužiwa so wokatiw jeničce za muske substantiwy, kotrež so narěča. Za to bjerjetej so kóncowce -je abo -o.
- maskulinum: Jakub → Jakubje, Budyšin → Budyšino, knjez → knježe
| W hornjoserbšćinje |
|---|
|
nominatiw | genitiw | datiw | akuzatiw | instrumental | lokatiw | wokatiw | |
| W druhich rěčach |
|
abesiw | ablatiw | absolutiw | adesiw | alatiw | delatiw | delimatiw | deriwatiw | elatiw | ergatiw | esiw | ilatiw | inesiw | instruktiw | komitatiw | partitiw | sublatiw | superesiw | terminatiw | translatiw | |