K wobsahej skočić

Mały Pichow

Z Wikipedije, swobodneje encyklopedije
Mały Pichow
Kleiner Picho
Pohlad z juhozapada
wysokosć 455 m
kraj Sakska, Němska
masiw Łužiske hory
kamjenizna granodiorit, dolerit
Mały Pichow na karće Sakskeje
Mały Pichow na karće Sakskeje
DEC
Wobdźěłać
p  d  w
51.12250833333314.381666666667

Mały Pichow (němsce Kleiner Picho) je 455 m[1] wysoka hora w měsće Wjelećinje (měšćanski dźěl Zdźar) w sakskej Hornjej Łužicy.

Mjeno hory pochadźa ze serbšćiny a wužiwa so wot 19. lětstotka. Pichow je zestarjene słowo, kotrež pomjenuje horu abo wot wohenja spalene městno. Ze serbskeho mjena wotwodźichu němske pomjenowanje Picho. Přidatne mjeno „mały“ rozeznawa horu wot bliskeho Wulkeho Pichowa (498 m).[2]

Zapadna hač juhowuchodna skłonina a tež wjeršk přisłuša městu Wjelećinej (měšćanski dźěl Zdźar), wuchodna hač sewjerna skłonina Hornjej Hórce (gmejnski dźěl Čorne Noslicy) a sewjerozapadna hač zapadna skłonina gmejnje Dobruša-Huska (gmejnski dźěl Warnoćicy). Hora leži w sakskim dźělu Łužiskich horow a jich mesogeochorje Sewjerne hornjołužiske hory.[3] Na Mały Pichow nawjazuja hory Čertowa klětka (467 m), Ćeleńc (366 m), Kapellenberg (354 m) a Wowča hora (338 m). Geologisku podłohu twori přewažnje dwubłyšćinkaty granodiorit a na sewjernej skłoninje namaka so tež sylna žiłka dolerita.[4] Přewažowacy typ pódy je podzolna bruna póda a mało tež wustupujetej parabruna póda a regosol.[5] Na wuchodnej skłoninje wužórli so rěčka bjez mjena a na sewjerozapadnej skłoninje Ćěchorječanska rěčka. Cyła hora tak słuša k přitočnišću Sprjewje, Łobja a Sewjerneho morja. Sewjerny dźěl hory je z jehlinowym hač měšanym lěsom porosćeny a na južnym dźělu namakaja so pola a łuki. Mały Pichow leži w krajinoškitnej kónčinje Hornjołužiske hory.

Po geologiskich slědźenjach w 1950tych lětach započeštej Hołbinskej firmje Wagner a Birnbaum spočatk 60tych lět z wudobywanjom dolerita. Spočatk 1970tych lět su skału zestatnili a do towarstwa VEB Lausitzer Granit Demitz-Thumitz integrowali. Wudobywanje dolerita so po tym rozšěri a wobdźěłanje materiala wotmě so tež w Załomju. Wot lěta 1992 do 1993 so statne towarstwo priwatizowa a po tym dóńdźe k modernizowanju připrawow a natwarej noweje připrawy kamjenja. Dźensniši wobsedźer skały je towarstwo Schumann Kies- und Hartsteinwerke GmbH, kotrež je wot lěta 2019 dźowka Załomskeje firmy E. Hantusch GmbH. Skała je jenička w Hornjej Łužicy, w kotrejž so přeco hišće dolerit (wikowanske mjeno Sora Lamprophyr) jako twarski kamjeń wudobywa. Po trochowanjach dosaha wobstatk kamjenizny hač dosrjedź 21. lětstotka.[6]

Přez sewjerozapadnu hač juhozapadnu skłoninu wjedźe módro markěrowana pućowanska šćežka, kotraž wjedźe po wokolinje Hornjeje Hórki. Wona zwjazuje Mały Pichow z dalšimi horami w hórskim rjećazu: Čertowej klětku (467 m), Worjołcom (434 m) a Mnišoncom (448 m).[7]

  1. Digitale Topographische Karte Sachsen 1 : 10 000 (němsce) Staatsbetrieb Geobasisinformation und Vermessung Sachsen. Wotwołane dnja 14. septembra 2025.
  2. Theodor Schütze: Um Bautzen und Schirgiswalde (= Werte der deutschen Heimat. Zwjazk 12). 1. nakład. Akademie Verlag, Berlin 1967.
  3. FDZ Naturräume in Sachsen (němsce) IÖR-Forschungsdatenzentrum. Wotwołane dnja 14. septembra 2025.
  4. Geologische Karte Sachsen 1 : 50 000 (němsce) Staatsbetrieb Geobasisinformation und Vermessung Sachsen. Wotwołane dnja 14. septembra 2025.
  5. Bodenkarte Sachsen 1 : 50 000 (němsce) Staatsbetrieb Geobasisinformation und Vermessung Sachsen. Wotwołane dnja 14. septembra 2025.
  6. Geschichte: Was ist das Original Sora Lamprophyr? (němsce) Wotwołane dnja 17. septembra 2025.
  7. Mapy.com: turistická mapa (němsce) Mapy.com. Wotwołane dnja 16. septembra 2025.
  • Theodor Schütze: Um Bautzen und Schirgiswalde (= Werte der deutschen Heimat. Zwjazk 12). 1. nakład. Akademie Verlag, Berlin 1967.
Z Wikipedije, swobodneje encyklopedije